U lancima naših nesvjesnih obrazaca ponašanja

U geštalt psihoterapiji često istražujemo trenutke kada se osjećamo zaglavljeno – situacije u kojima se nađete, a koje Vam djeluju bezizlazno te su praćene snažnim osjećajima s kojima se teško nosite ili osjećajem bespomoćnosti, možda imaju dublju poruku za vas.

Priče koje otkrivaju obrasce

Ne znam jeste li čitali knjigu Jorgea Bucaya Ispričat ću ti priču. Negdje na početku knjige autor donosi priču o tome kako dresiraju slonove vežući ih lancem za nevelik štap. Dok su mali, ne mogu se osloboditi, ali odrasli slon svojom bi snagom bez problema iščupao taj štap. Ipak to ne radi jer je kao mali naučio da se neće osloboditi koliko god se trudio. Ovo je tako divan i slikovit prikaz onoga što se često događa i nama.

Tijekom odrastanja razvijamo obrasce ponašanja i djelovanja (ili obrane) kako bismo se prilagodili svojoj okolini, posebno roditeljima. Radimo to kako bismo zadovoljili njihova očekivanja, a u osnovi da bismo bili prihvaćeni, što nam je u ranoj dobi od presudne važnosti. Ti obrasci postaju naši (najčešće nesvjesni) načini funkcioniranja i nošenja s okolinom. No, kako odrastamo, oni često gube svoju učinkovitost i počinju nas ograničavati u življenju cjelovitog života. Tada obrazac ponašanja, koji nas je nekad štitio, počinje suptilno sputavati našu slobodu.

Još jedan primjer iz životinjskog svijeta: zamislite štene kojem stavite ogrlicu koju veličinom ne prilagođavate njegovom rastu. Kako odrasta s tom malom ogrlicom, ona mu se urezuje u tkivo. Pas se navikne, možda mu se i ne čini problem, ali sigurno ne živi istu kvalitetu života kao pas s ogrlicom odgovarajuće veličine. Tako i mi srastemo s našim obrascima – naviknemo se, uglavnom nismo svjesni da postoje, a oni nam itekako utječu na kvalitetu života. Vjerujem da ste i sami ponekad imali osjećaj da se vrtite u krug, da vam se ponavljaju iste ili slične situacije.

Kako prepoznati da se aktivirao nesvjesni obrazac? Najčešće po snažnom emocionalnom naboju koji prati neku situaciju. Kada naboj popusti, vrijedi istražiti što se dogodilo: što vas je trigeriralo, koji osjećaji su se javili, jesu li vam poznati? Pokušajte stati u poziciju neutralnog promatrača i vidjeti što više detalja koji vam se čine bitnima.
Za ovaj proces obično je potrebno vrijeme, a možda će vam u početku biti potrebna i psihoterapijska podrška koja će vas voditi kroz istraživanje. U geštalt psihoterapiji poseban je naglasak na osvještavanju ovih tema jer smo obrane razvili kako ne bismo došli u kontakt sa sadržajem koji nam je nekada bio previše bolan i teško ćemo sami moći vidjeti ta mjesta.

Primjeri obrazaca ponašanja iz djetinjstva

Slijedi nekoliko primjera mogućih obrazaca/obrana:

u djetinjstvu naša okolina nije dopuštala ili je loše reagirala na ljutnju pa smo razvili obrazac ljupke osobe kojoj je sve redu i nikada se ne ljutimo, ali duboko patimo jer drugi stalno prelaze naše osobne granice
nismo imali dovoljnno podrške pa smo naučili sve raditi sami – u odrasloj dobi to može biti izrazito opterećujuće i iscrpljujuće
roditelji nisu njegovali našu autonomiju pa smo naučili ovisiti o drugima – u odrasloj dobi to može značiti ostajanje u odnosima koji nam ne odgovaraju
odrasli smo u okolini s puno problema pa smo razvili obrazac spasitelja – stalno stavljamo druge ispred sebe, a osjećaj krivnje sprječava nas da promijenimo taj obrazac.

Ovo su samo pojednostavljeni primjeri. U stvarnosti smo klupko različitih obrazaca koje treba postupno raspetljavati. Trigeri koji ih pokreću mogu biti vrlo ozbiljni, ali i naizgled banalni. Mene je, primjerice, nedavno trigerirala situacija s mojim kućnim ljubimcima. Mačak mi je bio bolestan i osjetila sam pritisak, zatim sumnju u sebe brinem li se dobro za njega, trebam li više, bolje, drugačije. Zatim sam primijetila da imam osjećaj da mu stalno moram biti na raspolaganju i da me to frustrira i ljuti. Na kraju, ništa bez krivnje – nisam dovoljno napravila i posvetila mu dovoljno vremena. Ta jedna mala situacija pokazala mi je obrazac kojeg sam bila djelomično svjesna, ali me uz pomoć moje četveronožne obitelji vratila u osjećaje koje sam proživljavala sa svojom dvonožnom obitelji.

Što se događa kad otpustimo obrazac

Tamo možda ne želimo ići, ali s terapijske strane tamo želimo doći. Do osjećaja koje kao djeca nismo mogli nositi i zbog kojih smo tada stali. Kao voda koja naiđe na prepreku i buja dok ne pronađe put. Dok smo zaglavljeni u starim obrascima ponašanja, mi zapravo nemamo izbor, ne tečemo. Kada se suočimo s emocijama koje smo izbjegavali, možemo ih otpustiti i obrasci nam više nisu potrebni. Tada se otvara prostor izbora i života u punijem spektru – onome smo nekad morali žrtvovati, a sada nas može učiniti cjelovitijim i zadovoljnijim ljudskim bićem.

Zamislite samo kakav je to osjećaj kad konačno precvikamo lanac koji nam je urastao duboko u tkivo…