Sebičnost?
Nije je bilo cijelog života,
Nije ni znala da je nema,
Na prstima tiho, još tiše bi došla
I prošaptala: “Jel’ nekome još nešto treba?”
Tužno, zar ne? Takvog života,
Ako život to može se zvati,
Samo su drugi tu ispred tebe,
A sebi se ne možeš vratit.
Koliko ima takovih duša,
Koje žrtvuju sebe za druge?
Puno. Puno bih rekla,
Kad vidim koliko svijet nosi tuge.
Jer, nema tu sreće,
Što god drugo rekli,
Ne možeš živjet za druge.
Uzmu te čvrsto vjetrovi hladni,
Ako najprije ne slaviš sebe!
To sebičnost zovu,
Al’ daleko od toga,
Svašta se ljudima smije.
Kako ću znati da volim tebе,
Ako prvo moje srce prepuno nije?
