Miris ruža
Prošla sam tim vrtom
Već tisuće puta,
Al nikad kao danas
To cvijeće mirisalo nije.
Ruže te godinama rastu
I svi im se dive.
Osim mene…
Moje srce, ljepotu vidjet moglo nije.
Sve do danas,
Jednog sumornog proljetnog dana,
Zatvorenog oblacima.
Al’ ne smeta.
Ruže su me danas očarale mirisima.
U toj rapsodiji boja i mirisa,
Stojim i ne znam,
Kako sam ovo propustila?
Kažu da ljepota je u oku koje gleda,
Al’ ipak tu srce glavnu ulogu igra.
Ako srce me tišti i radosti ne zna,
Oko će od vrta punog ruža,
Vidjeti samo sivilo betonskog puta.
