Što zapravo čekamo? O zastojima i promjenama iz kuta geštalt psihoterapije

Imate li ponekad osjećaj da ste zapeli na nekom mjestu i nikako se ne možete pomaknuti? Meškoljite se gore, dolje, lijevo, desno – ali pomaka nema. Život kakav biste željeli živjeti nikako da krene pa možda krivite situaciju, državu, politiku, društvo, partnera/icu. Sve to može imati utjecaja, ali dopustite da vas potaknem na razmišljanje u drugom smjeru.

Ako stojimo na stanici i čekamo vlak na koji nam je važno ukrcati se, nećemo se maknuti s mjesta – jer vlak bi mogao doći baš tada. Pitanje je: na tom mjestu na kojem stojite, na kojem ste zapeli – čekate li neki “vlak” koji nikako da stigne?

Zapitajte se: što mi treba na ovom mjestu na kojem stojim, što želim dobiti da bih mogao/la krenuti dalje? To mjesto može biti loša veza ili brak, posao koji nikako da krene ili nezadovoljstvo postojećim poslom, narušeni obiteljski odnosi u koje se stalno iznova zapetljate ili gubitak koji ne možete pustiti.

Ako uspijete pronaći odgovor, pitajte se dalje – je li to zaista mjesto na kojem mogu dobiti ono što mi treba ili to moram tražiti negdje drugdje?

Preuzimanje odgovornosti za sebe znači osvještavanje situacije u kojoj se nalazim, sa svim mehanizmima koji na nju utječu te nalaženje rješenja koja mi mogu donijeti više zadovoljstva. To je jedan od procesa kojima se bavi geštalt psihoterapija – pomažemo nam da prepoznamo gdje stojimo i koje mogućnosti iamamo da krenemo dalje.

Ponekad tek kad si postavimo pravo pitanje, otvaramo vrata promjeni i dopuštamo si novi korak.